Prazno sam ih promatrala. Kad nisam gledala njih, oči su mi nekako tupo bile uprte u pod. Nije da sam mislila da sam na krivom mjestu niti mi je bilo loše. Crne misli koje su me obuzimale kao da su prestale birat mjesto i vrijeme. Jedino im je zajedničko bilo da se više nisam znala …
[:hr]Bili smo dosta bliski on i ja. Ne onako bliski kad misliš da je to jedno od onih prijateljstava koje mora prerast u nešto više, apsolutno ne. Među nama nikad nije bilo kemije. Pasali smo si kao prijatelji, a i ja sam oduvijek više bila tip cure koja je naginjala druženju s muškima. Šta ja …
[:hr],,Ne znam šta ne valja sa mnom. Ponekad se tako dobro osjećam, čini mi se kao da sam konačno uspio nešto promijenit, a onda dođe dan kad se desi možda jedna mala pozitivna stvar ili se ne desi apsolutno ništa i ja samo potonem. Kao da nikako ne mogu zadržat malo dulje taj dobar osjećaj.” …
[:hr]Bilo je to jedno od rijetkih jutara kad me je usputni pogled na ekran mobitela zapravo oraspoložio. Iako se inače tjeram odgodit čitanje poruka i pregledavanje gluposti po mobitelu za što kasniji dio jutra, nisam mogla odoljeti da otvorim poruke od mog dobrog prijatelja I. ,,Imam stvarnu i konkretnu ponudu o tome da odem radit …
[:hr]Bilo mi je teško. Kumila sam, molila i plakala. Teško mi je bilo i disat, cijelo me je tijelo bolilo. Pokušala sam razgovarat, jer znaš kako kažu, razgovor uvijek pomaže. Nije palilo pa sam se počela otimat i divljat. Ni to nije pomoglo i ništa mi više nije preostalo. Pokunjeno sam se ustala i krenula. …
Ne, nije to bilo onda kad se one mame na ulici ili u tramvaju počele govorit svojoj djeci:,,Ajde, mahni TETI, vidiš da i ona tebi maše.” A nije počelo ni u razdoblju kad su mi se neki učenici kojima sam držala instrukcije iz engleskog uporno obraćali s ‘vi.’ Mogla sam ja pričat šta oću, smijat …
Priča o jednom pauku i…. Postoji taj jedan mali, dragi pauk koji se u kući mojih roditelja nekako nespretno zavukao u onu plastiku koja okružuje prekidač za svjetlo (što vidite i na slici) i više nije mogao otamo izać. Jadničak se nije mogao kretati – umro je zauvijek zamrznut u vremenu i skvrčen u tom …
Bilo je to ljeto 2014. godine, kad sam s tadašnjim dečkom, rođakom i njegovom curom sjedila u jednom splitskom kafiću. Točnije, bila je to nekakva bašta sa stolovima u kojoj smo, privučeni romantičnim zvucima nepoznatog trio sastava, jedva našli mjesto. Smjestili smo se, a moj je pogled momentalno pao na curu koja je sjedila u …