Prazno sam ih promatrala. Kad nisam gledala njih, oči su mi nekako tupo bile uprte u pod. Nije da sam mislila da sam na krivom mjestu niti mi je bilo loše. Crne misli koje su me obuzimale kao da su prestale birat mjesto i vrijeme. Jedino im je zajedničko bilo da se više nisam znala …
[:hr],,Ne znam šta ne valja sa mnom. Ponekad se tako dobro osjećam, čini mi se kao da sam konačno uspio nešto promijenit, a onda dođe dan kad se desi možda jedna mala pozitivna stvar ili se ne desi apsolutno ništa i ja samo potonem. Kao da nikako ne mogu zadržat malo dulje taj dobar osjećaj.” …
Ne, nije to bilo onda kad se one mame na ulici ili u tramvaju počele govorit svojoj djeci:,,Ajde, mahni TETI, vidiš da i ona tebi maše.” A nije počelo ni u razdoblju kad su mi se neki učenici kojima sam držala instrukcije iz engleskog uporno obraćali s ‘vi.’ Mogla sam ja pričat šta oću, smijat …
Bilo je to ljeto 2014. godine, kad sam s tadašnjim dečkom, rođakom i njegovom curom sjedila u jednom splitskom kafiću. Točnije, bila je to nekakva bašta sa stolovima u kojoj smo, privučeni romantičnim zvucima nepoznatog trio sastava, jedva našli mjesto. Smjestili smo se, a moj je pogled momentalno pao na curu koja je sjedila u …